Dobivanje šećera iz šećerne trske vrši se u tvornicama koje se nalaze u blizini područja uzgoja. Razlog je taj što se odsječena trska nakon žetve mora preraditi što je prije moguće kako bi se održao šećer i izbjeglo smanjenje količine šećera usljed djelovanja mikroorganizama.
Sirova šećerna trska se pročišćava, presuje i melje, a potom se popršće vrućom vodom kako bi se ekstrahovao sok. Sok se filtrira, koncentrira uparavanjem pod niskim pritiskom, te potom kristalizira. Zatim se centrifugiranjem odvaja od preostalog matičnog sirupa. U tom trenutku je šećer djelomično pročišćen i nalazi se u kristaliziranom, mikrobiološki stabilnom obliku.
Može se kao masovan dobro tretirati, skladištiti i transportirati na rafiniranje u cijelom svijetu.
Najvažniji segmenti rafinisanja šećera iz sirove šećerne trske su:
- rastvaranje sirovog šećera
- pročišćavanje sirovog soka (saturacija i filtracija)
- koncentriranje filtriranog soka (uparavanje)
- kristalizacija
- centrifugiranje
- sušenje, hlađenje i pakiranje