Dobijanje šećera iz šećerne trske vrši se u fabrikama koje se nalaze u blizini područja uzgoja. Razlog je taj što se odsječena trska nakon žetve mora preraditi što je prije moguće kako bi se održao šećer i izbjeglo smanjenje količine šećera usljed djelovanja mikroorganizama.
Sirova šećerna trska se prečišćava, presuje i melje, a potom se poškropi vrućom vodom kako bi se ekstrahovao sok. Sok se filtrira, koncentriše uparavanjem pod niskim pritiskom, te potom kristalizuje. Zatim se centrifugiranjem odvaja od preostalog matičnog sirupa. U tom trenutku je šećer djelomično prečišćen i nalazi se u kristalizovanom, mikrobiološki stabilnom obliku.
Može se kao masovan dobro tretirati, skladištiti i transportovati na rafiniranje u cijelom svijetu.
Najvažniji segmenti rafinisanja šećera iz sirove šećerne trske su:
- rastvaranje sirovog šećera
- pročišćavanje sirovog soka (saturacija i filtracija)
- koncentrovanje filtriranog soka (uparavanje)
- kristalizacija
- centrifugiranje
- sušenje, hlađenje i pakiranje